Ramazan je dobrim dijelom odmakao. Srca su razdragano doèekala redovnog gosta. Ljudi se bude iz nemara. Oni koji su izgubili nadu, ona im se ponovo vraæa. Vjernici se raduju ramazanskoj atmosferi kao da cijeli svemir bruji. Kakva je samo ljepota kad vas neko zagrli pa to lijepo uèini! Blago li se onome ko iskoristi ramazanske miruhe, ustraje na putu istine i prikloni mu se.
U ramazanu je opæepoznato da sofra postaje bogatija. Jelo, piæe, rashladni ureðaji iznad glava ili ventilatori, kuæe èiste, oprani podovi i æilimi, okreèeni zidovi, ne zna se ta je ljepe, avlija ili kuæa. Ali povrh svega spomenutog, najdivniji trenutak naih ivota u ramazanu biva obiljeen okupljanjem porodice oko iftarske sofre poput jednog srca, a na usnama prisutnih tiho se èuje: ''...Gospodaru, primi od nas nae... poèasti nas... daj nam Svoju blagodat...''
Meðutim, kada je rijeè o Palestini, sve je drugaèije. Hrana je drugaèija, ukus takoðer, a ni osjeæaj nije isti kao kod nas. Postaèi u Palestini iftare se raketama i granatama iz tenkova cionista. Prasak eksplozije biva svakodnevnica, a zveket okova odzvanja u uima svakog Palestinca. Oni ive pod stalnom opsadom i pritiskom prijetnji i opomena moguæeg protjerivanja, ubistva, hapenja i mnogo èega to mi ne moemo sebi ni predstaviti.
Njihovi zidovi ukraeni su slikama ehida tokom ramazana pa tamo ostaju i za bajramske praznike.
Zvukovi su pomijeani tako da se ne raspoznaje zvuk prangije ili topa za iftar i cionistièkih topova koji razvaljuju kuæe Palestinaca. Nemoguæe je raspoznati vrstu tekbira kao slogana vjere u bajramskim danima ili je to tekbir zato to je neko uhapen, protjeran ili pao kao ehid, inallahu te'ala.
Ovdje su ruevine, prasak, opsada, ehidi, bolesni, ranjeni, zatvorenici, a oni koji uivaju nimet kuæa ostali su iza svojih blinjih, a u njihovim uima odzvanja tihi trepet glasova onih kojih vie nema. Neki su pod zemljom, a neki jo uvijek ispod zidova nespaeni, a treæi u zatvorima iza reetaka èame.
Tamo ljudi èekaju humanitarnu pomoæ koju æe im podijeliti dobrotvorne organizacije, lokalne ili strane. To su ljudi koji su uivali u ljepotama ivljenja, ali su im cionisti oduzeli sve to se moe nazvati ljudskim. Ali jedno im oteti ne mogu odluènost i snove.
Da li ste ikada pomislili da se probudite uz prasak rakete koja vam porui kuæu i pobije pola porodice? Da li nekada predstavlja sebi kako æe prenoæiti jednu noæ bez sklonita i kuæe koju si godinama pravio znojem, ciglu po ciglu, dok je sada gleda kao gomilu smrkanog kamenja pomijeanog sa krvlju, mesom, kosom i kostima tvojih najmilijih? Da li si doivio kako ti jednog dana kucaju na vrata sa falsifikovanim papirima zemljinog izvadka, koji si naslijedio od svojih oèeva, generacija poslije generacije, tvrdeæi da to nije tvoje vlasnitvo, nakon èega te izbace na ulicu bez da im se obrva pomakne? Da li si nekada pomislio kako ti vojska odvodi sina iz kreveta poslije pola noæi, nakon èega ti titra traeæi ga po postelji vie od deset godina, a onda osjeti da nema nikakvog traga, osim to osjeti miris svog djeteta, i srcem i mislima zamilja da ga vidi. Da li si ikada doivio, za svog ivota, da ne naðe u novèaniku dovoljno novèiæa, onoliko koliko moe svojoj djeci priutiti neto da utale glad? Nema vode, elektrike, ogreva, lijekova, nema ama ba nièega.
Mnogo je slika napaæenog naroda Palestine. Mnogo je, ba mnogo, dok je svijet sahranio sebe u æefinima tiine. Nema nikoga od ljudi da pokae svoju ljudskost, ba nikoga.
Doðe ramazan i u Palestinu. Ujedini vjernièka srca koja su zahvalna Allahu na iskuenjima, jedno za drugim, ponovo dajuæi Njemu, subhanehu, ugovor na pokornost. Koliko god da ih dave, gue, pritiæu, oni govore: ''Mi saburamo. Mi smo u naoj zemlji posaðeni poput mubareæ maslina. Neæe nas istrgnuti strahom, prijetnjama niti izolacijom od ostatka svijeta. Mi æemo ovdje da bdijemo na prsima naim, gladni, goli i bosi, u zatvorima onako iscrpljeni... ostat æemo ponositi uprkos ranama na tijelima naim...''
Koliko je samo uzdaha, aaah, iz srca siromanih dnevno izalo do sada ovog ramazana?!
Jetim proðe pored prodavaèa slatkia. Poeli neto da pojede za iftar, slatko, ako se moe takvim nazvati. Proðe, obori pogled, kadaif ostane jer mu ga nema ko kupiti, babo je ubijen, a majka pored njega zakopana.
Ulièni prodavaè gura kolica, onako na sunèevoj vruæini poslije ikindije, sa siromanim izborom robe. Nema kome ta prodati jer siromatvo je okupiralo sve Palestince podjednako.
Majka trai da svojoj djeci neto napravi za iftar, ali ne naðe nita osim nekoliko hurmi, malo korica hljeba i koji gutljaj vode!!! Allaaah.
Postaè se gui pored prolaza koje su postavili cionisti èekajuæi da proðe i donese neto svojoj porodici. Ezan akamski proðe, on se iftari sam bez porodice. Neprijatelji ele da slome i ponize ovaj narod.
Otac tuguje zbog nerada jer ne moe zaraditi nita za svoju porodicu. Davi ga osjeæaj u grlu, gui ga u prsima. Nema nikome da se poali na svoje stanje i tugu osim Allahu.
Na mezarju osjeæaj razasutih dua. ena legla na kabur svoga mua. Majka plaèe pod zidinama zatvora jer su joj tamo nekada davno odveli sina. Kad se kuæi vrati, èekaju je èeljad, a ona nema ni hrane niti druga svoga da im neto zajednièko prui. Osjeæaji se mijeaju, èas se osjeti bol i tuga pa se pojavi opet tevekkul i zadovoljstvo! Zna ipak da æe pomoæ doæi. Ako nita, susrest æe se sa voljenim miljenikom, alejhis-salatu ves-selam, u dennetskim prostranstvima. Pojavi se osmijeh na njenom tunom licu.
Kuds jeca, Nabuls, Haifa, Gaza, Duffa, svi plaèu jer nema vie onih masa i stopa ljudi koji su se okupljali da doèekaju ramazan.
Cijene su visoke, robe i namirnica nema, plate su nikakve. Stvarna patnja razbija se u svemiru dolaskom ovog plemenitog mjeseca i njeni dijelovi padaju na svakog muslimana ove planete.
Kau da je ramazan mjesec meðusobnog pomaganja, bratstva, podrke... u ovom mjesecu bogata osjeti glad siromanog... ali dok se bogatai iftare svim vrstama hrane, siromani tamo maltene nemaju èime da se iftare. Ali, oni su saburli u ramazanu, a srca su im zadovoljna kaderom.
Svugdje u svijetu rasipa se hrana, kod njih nema ni korica dovoljno da se nahrane njima. Sabur, strpljenje i trpljenje. Oni samo ele zadovoljstvo Milostivoga. Ah, koja je razlika izmeðu ovih i onih.
Ipak ostaju nade u dubini njihovih srca. Palestina se neæe pokoriti neprijateljima. Ona æe razbiti njihove planove, na svom kamenu postojanja i estine. Mi smo na nju takvu nauèili u svim nedaæama. Ona æe pritisnuti svoju ranu, preæi æe preko tekih trenutaka. Neæe dozvoliti bilo kome da joj ukrade ljepote ramazana i radost Bajrama. Ljepotu pokornosti njenih sinova, njihov sabur i postojanost. Niko joj neæe ukrasti sreæu ramazana koja ih nosi sa njihovim ciljevima do uzvienih dereda. Oni æe prevaziæi potekoæe i nedaæe. Palestina vjeruje u kada' i zadovoljna je kaderom.
Bez obzira na to to je ramazan mjesec milosti i oprosta, moraju se u njemu naæi rane i bol. Palestinci su se napojili mjesecom Bedra i osvojenja Mekke, èaæu i pobjedom. Ojaèali su se saburom, borbom, bdijenjem i snagom, tako da pobjeda i osloboðenje moraju doæi. Kau, kada æe? Reci: Moda je blizu.
Stoga se zapitajmo, i ti i ja: Da li æe Palestina imati u ovom mjesecu udjela barem u mojoj i tvojoj dovi?
osev 44 
Mersiha.M 30 (1 dan)
muhidin 59 (2 dana)
Rux 28 (3 dana)
Afanovic 24 (4 dana)
