|
Graditeljska cjelina Musalla u Kamengradu sa grebljem, nalazi se u naselju Donji Kamengrad, lijevo od ceste Sanski Most Bosanska Krupa. Od Sanskog Mosta je udaljena 9 km i obuhvata k.è. 351/1 Musala, 351/2 Musala k.o. Donji Kamengrad, br. posjedovnog lista 0820, vlasnitvo IVZ BiH, optina Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine.
Istorijski podaci
Ostaci starog grada Kamengrada vidljivi su na brdu iznad sela Donji Kamengrad. Srednjevjekovni grad se po prvi puta pominje 3. maja 1374. godine n.e. u kupoprodajnom ugovoru izmeðu lokalnih velikaa. Poto je cijeli kraj bogat gvozdenom rudom, to je i razumljiv kontinuitet aktivnog ivota kroz dugi vremenski period. Prvi ostaci praistorijskog ivota susreæu se u neposrednoj blizini u peæini Hrastovaèi, koja se nalazi juno od Sanskog Mosta. U okolini Starog Majdana pronaðeni su materijalni ostaci iz praistorisjkog i antièkog perioda. Sliènom kulturnom sloju pripadaju nalazita u Otroj Luci, Staroj Rijeci i vezana su za gusto razvijenu mreu saobraæajnica koji su omoguæavali efikasnu ekspoloataciju gvozdene rude. Od nastanka Kamengrada, 1374. godine, pa do pada pod otomansku upravu 1499. godine, nema puno podataka. Po Kreevljakoviæu grad je sazidan 1346. godine, a pao je 1463. godine (Kreevljakoviæ, H., 1953., str. 28). Saèuvana je predaja da su Osmanlije opsjedale Kamengrad punih jedanaest godina i da su ga osvojili tek onda kada je sa svojom vojskom na bojite doao sultan Fatih. Ovu predaju prvi prenosi Benedikt Kuripeiæ, 1530. godine u svom putopisu.
Nakon pada grada, vojne i politièke aktivnosti se intenziviraju, a razlog tome je izuzetan strateki poloaja Kamengrada. Kada su zauzeli Kamengrad, Osmanlije su ga uèinile sjeditem nahije koja je pripadala upi Sana. U gradu je bila smjetena posada na èijem je èelu bio dizdar, dok je policajne poslove u podgraðu obavljao najprije subaa, a kasnije vojvoda. Neto kasnije, oko 1541. godine, osnovan je Kamengradski kadiluk, a od 1624. godine Kamengrad je postao sjedite kapetanije, u koju su spadale i varoice Stari Majdan i Vakuf (Sanski Most). Znaèaj utvrde Kamengrada poèela je opadati padom Bosanske Krupe 1565. godine, iako i dalje ostaje sjedite kadiluka do pred kraj XVI vijeka. Ova je varoica propala krajem XVII vijeka, kada je sjedite kadije i kapetana preneeno u Majdan. Do 1933. godine vidjeli su se ostaci kapetanove kule i odaka na brdu iznad Donjeg Kamengrada.
Po narodnom predanju prilikom osvajanja Kamengrada, sultan Mehmed Fatih II je u Donjem Kamengradu klanjao duma-namaz i na tom mjestu je podignuta Kamengradska musalla. Na poleðini mihraba musalle bio je isklesan na kamenoj ploèi natpis o gradnji musalle, o njenom ruenju 1895. godine i o obnavljanju 18. avgusta 1909. godine. Musalla u Kamengradu stradala je 1942. godine, kada je èitav ostao jedino mihrab sa natpisom. U ratu 1992. 1995. godine objekat je takoðe stradao usljed ratnih dejstava. Godine 1997. stanovnitvo naselja je izvrilo sanaciju ratnih teta na objektu.
Dosadanja zakonska zatita
Rjeenjem Zavoda za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða Bosne i Hercegovine br. 02-776-3-62 objekat je stavljen pod zatitu drave.
Musalla u Kamengradu se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 497.
2. Opis spomenika
Musalla je mjesto gdje se svakoga dana odrava salat (obredna molitva ili bogosluenje). Kada se Boiji poslanik Muhamed odluèio nastaniti u Medini on je redoviti salat obavljao u svom domu. Izvanredni salati odravali su se na mjestu koje je bilo smjeteno juno od grada. Prièa se da je molitva za kiu odravana na musalli i da se i bogosluje mrtvima odravalo na tom mjestu. Napokon musalla se pominje i kao mjesto gdje su se drala predavanja. Pomenuti obredi odravali su se ne samo u Medini nego i na drugim mjestima. An Nanavi smatra da su se odravali u gotovo svim glavnim gradovima. Musalla predstavlja prostrano mjesto opasano zidom sa mihrabom, gdje postoji i uzdignuto mjesto za hatiba (Smailagiæ, N., 1990.,str.135).
Musalla ili namazgah je mjesto za molitvu pod otvorenim nebom i predstavlja jedan od 4 osnovna tipa prostora za obavljanje molitve u islamu.
Musalle iz vremena osmanske uprave mogu da se podijele u dvije grupe:
- bajramske musalle - one u kojima se obavljala zajednièka molitva svih stanovnika jednog grada u vrijeme Bajrama,
- èesmenske musalle - one koje su sluile pojedincima ili manjim grupama da obave molitvu na stanicama du velikih puteva (cesme musallalari). Dobile su naziv po èesmama koje saèinjavaju obavezni i sastavni dio tih objekata. Na najranijim èesmenskim musalama pravac kible odreðivan je namaz-taom (kamenom u nivou zemlje), s oznaèenim pravcem, umjesto mihrabom.
Osim obavljanja molitvi na dva Bajrama, stanovnitvo je izlazilo na musallu radi zajednièke molitve za kiu (istiska) i za ispraæaj hadija koji su odlazili u Mekku. Neki od gradova su imali posebne lokalitete za tu namjenu. Za gradove u Bosni i Hercegovini karakteristièno je i to da su se na musallama molitve obavljale petkom (cum'a namazi).
Musalle su se na balkanskim prostorima podizale nakon formiranja grada.
Musalle su graðene na mjestima na kojima je, po tradiciji, obavljen prvi namaz po zauzeæu grada, u vrijeme osvajaèkih pohoda osmanlijskih sultana, naroèito Mehmeda II i Sulejmana Velièanstvenog. Sredstva za odravanje musalla obezbjeðivali su vakufi, o èemu je ostalo zapisano nekoliko vakufnama, kao za musalle u Konjicu, Prizrenu i Janjini (Grèka). Pored ovih vakufskih, postojale su i dravne musalle koje su nastajale sredstvima graðana, a drava je preuzimala na sebe njihovo odravanje. Najbolji primjer dravne musalle vezan je za Banjaluku i musallu u Gornjem eheru, uz samu obalu Vrbasa, na prostoru koji je imao tople izvore, javne banje i havuze sa toplom vodom, po èemu je cijela mahala dobila ime Ilida.
Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim poloajem. Iz svih tih razloga musalle su èesto bile udaljene od centra grada ili to je bio èest sluèaj u Bosni i Hercegovini, da budu smjetene pored neke rijeke. (Musalla Yalisi), a u starim gradovim u blizini samih gradskih zidina i kapija (Namazgah Kapisi) (Bojaniæ, D. 1990., str. 39.).
Sama musalla je bila ograðena zidom visine 1,5-2 m na kojima su se obièno nalazile èetiri kapije sa portalima koji su mogli da budu skromni, ali i nerijetko vrlo bogato ukraavani. Mihrab i minber, koji su mogli da budu skromni ili raskoni, bili su pokriveni manjom kupolom koja se oslanjala na drvene stubove.Najveæa vrijednost musalla bila je u njihovom poloaju u prostoru. Posebno je bilo vano njihovo hortikulturno rjeenje, odnosno bogatstvo i raspored biljnih vrsta. Evlija Æelebi opisuje namazgah u Elbasanu kao travnjak okruen sa 57 èempresa.
Nekada su musalle stavljane pod krov i na njihovom mjestu su kasnije izgraðivane damije koje su nazivane musalla damijama. Poseban tip musalle sluio je i kao mjesto za sastajanje i razgovore uèenih ljudi zbog èega su prozvane musalle medrese. Èeste su bile musalle izletita (namazgah mesiresi), dok se kao poseban tip javljaju musalle groblja (musalla mezarligi) (Bojaniæ, D. 1990., str. 39. 40.).
Bajramske musalle u Bosni i Hercegovini su nestajale postepeno, a najvie u doba austrougarske uprave. Nova vlast, u elji da modernizuje orijentalni grad, preuzela je na sebe brigu o gradskim trgovima, etalitima i parkovima. Tako je naprimjer prestala da postoji sarajevska musalla, jer je austrougarska vlast na tom mjestu napravila park sa dravnom zgradom. Bila je potrebna fetva da bi se rijeilo pitanje ustupanja zemljita musalle i nju je izdao Mustafa Hilmi Hadiomeroviæ, sarajevski muftija i prvi reisul ul-ulema (Bojaniæ, D. 1990., str. 42.).
Prostori musalla èesto su kasnije preureðivani u trgove, poput musalle u Mostaru, kojoj su mihrab i mimber srueni 1890. godine. Od stare musalle ostao je samo toponim.
Musalla u Kamengradu pripada tipu bajramske musalle. Nalazi se na prostranom platou uz cestu koja vodi prema starom gradu Kamengradu. U sklopu musalle nalazi se i greblje koje je i danas aktivno (Kreevljakoviæ,1998., 30 str.).
Mihrab kamengradske musalle je natkriven drvenom kupolom, koja se oslanjala na èetiri hrastova stuba. U dnu stubova su kamene baze, a konstrukcija kupole je poduhvaæena drvenim jastucima. Kupola je bila pokrivena olovnim ploèama. Sa unutranje strane kupole su bile radijalno pokovane daèice. Do mihraba se nalazila grupa od tri stepenasto postavljena kamena koji su, po svoj prilici, sluili umjesto mimbera. Na poleðini mihraba nalazio se uklesan tarih koji glasi: «U vrijeme kada se u ovim krajevima nije èuo glas vjere, podigao je sultan Mehmed han Fatih jedan mihrab i minber, kada je ovo mjesto poèastvovao svojim boravkom. Oni su porueni prije petnaest godina. Sada su ponovno izgraðeni zalaganjem sudije kadiluka, proèelnika vjere, Konjièanina Ismail ukrij efendije Hadiæa na dan 1. abana 1327. godine.» Natpis je uokviren tordiranom vrpcom.
Intervencijom 1909. godine dolo je do rekompozicije objekta, tako da je sa strana mihraba uraðen par malih drvenih mimbera sa alemima. Smanjeni su presjeci stubova, a postavljene su i metalne dijagonalne zatege.
Mihrab je visine 2,90 m. Visina mihrabske nie iznosi 2,10 m, dok je dubina nie (mjereno u sredinjem dijelu) 55 cm. Sa prednje strane, u geometrijskoj sredini objekta, je natpis na arapskom jeziku, dok se sa zadnje strane takoðe nalazi natpis u kome je navedena godina obnove kamengradske musalle. Prednji dio mihraba je djelimièno oslikan, a boèni dio krune mihraba je ukraen floralnim dekoracijama. Nije poznat datum nastanka slikanih motiva, mada je vidljivo da je u nekoliko navrata izvrena njihova rekonstrukcija.
Sa obje strane mihraba se nalaze postamenti visine 1,31 m, na kojima su smjetena dva stilizovana drvena mimbera kvadratiène osnove, stranica dimenzija 55x55 cm. Visina mimbera iznosi 1,68 m, bez alema. Ukupna visina visina sa postamentom iznosi 2,99 m. Krov mimbera je u osnovi estougaon i od vertikalnog dijela mimbera odvojen je daskom ukraenom jednostavnom profilacijom.
Nakon II svjetskog rata, musalla je ponovo obnovljena, ali ovaj put nestruèno, tako da su svi kameni elementi kompozicije presvuèeni debelim slojem betona i kulira. Nema podataka kada je olovni lim skinut i zamijenjen pokrovom od pocinèanog lima.
U kompleksu musalle se nalazi greblje, koje se naziva Musalla. Jedan nian iz ovog greblja ima natpis iz 1197. hidretske godine (1782.) (Kreevljakoviæ,1998., 30 str.)
3. Konzervatorsko restauratorski radovi:
Na objektu nisu izvedeni radovi za koje je uraðen projekat i nadziranje od strane nadlene slube zatite. Radove su obavljali uglavnom stanovnici okolnih naselja, uz pomoæ bogatijih ljudi Sanskog Mosta koji su za to davali odreðena sredstva:
- 1909. godine sa strana mihraba uraðen je par malih drvenih mimbera sa alemima; smanjeni su presjeci stubova, postavljene su metalne dijagonalne zatege;
- oko 1950.godine svi kameni elementi presvuèeni su debelim slojem betona i kulira;
- 1997. godine izvrena je sanacija sitnih oteæenja na mihrabu, izraðeni novi drveni mimberi i uraðena nova kupola;
- 1997. godine Zavod za zatitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeða BiH je uradio Program rehabilitacije objekta u kome su navedene mjere koje je potrebno preduzeti prije poèetka izrade cjelovitog projekta rehabilitacije.
|
osev 44 
Mersiha.M 30 (1 dan)
muhidin 59 (2 dana)
Rux 28 (3 dana)
Afanovic 24 (4 dana)
udavi
