Poštovani sugrađani, Uu ovom tužnom času, želimo da osvježimo sjećanje na 08. April 2007 godine. Tog kobnog aprila desilo se nešto što niko normalan nije mogao zamisliti. Bačena je bomba na diskoteku Camel od koje je smrtno stradao naš voljeni Nedim Islamčević...

Sjedio je sa svojim jaranima, kako je on to znao reći i evocirao uspomene na školske dane. Volio je doći u svoj grad, pa je nestrpljivo čekao svaku priliku da posjeti svoju porodicu i prijatelje.

U protekloj godini smo bezbroj puta postavljali jedno te isto pitanje „a zašto baš on“. On koji u životu nikog nije uvrijedio, on koji je bio uzor mnogim kako se treba ponašati, raditi, živjeti, on koji je cijeli svoj život pomagao druge i niko nije zatražio pomoć  a da je nije pružio, on koji je jednom riječju bio ambasador svoje zemlje i svog naroda na zapadu.

Jeli  moralo tako biti?

Moralo je jer živimo u vremenu prokletstva, zavisti, ljubomore i svega negativnog što nam je došlo u naš grad. Borba za opstanak je izbacila na površinu ljudsku nečistoću i glupost. Pomiješao nam se sistem vrijednosti. Ono što je nekad vrijedilo, sad je na dnu ljestvice. Na sceni je duševni mrak iz kojeg je teško izaći. Daj bože da se sve završi na našem Nedimu.

Dragi sugradjani, sa ovim zelimo da osvjezimo sjecanje na naseg Nedima i da ukazemo svima vama na nepostenje prava i pravde te da vas opomenemo da je vrijeme borbe za goli zivot u kojoj je tesko izaci kao pobjednik jer su na sceni tamne sjene koje uzimaju zivote nasih najmilijih.

Porodica Islamčević